AKVAREL TEHNIKA
Likovne tehnike se prema području rada dele na crtačke, slikarske i grafičke.
Slikarske tehnike se mogu podeliti na suve i mokre. Suve su pastel, kolaž, mozaik, vitraž i tapiserija, a mokre akvarel, gvaš, tempera, ulje i freska.
Sama reč akvarel dolazi od reči akva (aqua, reč latinskog porekla), što znači voda. Italijani su ovu reč pretvorili u akvarelo, što u prevodu znači vodena boja. Stari Egipćani su koristili određenu tehniku u kojoj je boja pravljena vodenim rastvorom arapske gume a Kinezi su koristili slikanje na svili i papiru. Akvarel, koji se danas radi, razvio se početkom 19. veka u okviru engleske slikarske škole.
Paleta boja u akvarelu nije velika. Najčešće se koristi žuta, crvena, plava (boje se mešaju). Intezitet tonova se postiže ispiranjem boja bez dodatka crne i bele boje. Pošto se u tehnici akvarela ne koristi bela boja, svetle i tamne tonove dobijamo dodavanjem više ili manje vode. Delovi slika koji treba da budu beli, ostaju neobojeni.
Akvarel boja, koja se koristi u nastavi uglavnom je u čvrstom obliku okruglih pljosnatih pločica, mada se u poslednje vreme pojavljuje i u tubama.
Boja razređena vodom na papir se nanosi mekanom četkicom. Glavne karakteristike akvarela su prozirnost i vazdušastost.
Papir koji se koristi kao podloga za akvarel treba da bude visoke gramaže, sa jedne strane hrapav, a kod kvalitetnijeg papira čak i tutkalisan. Najkvalitetniji papir se proizvodi od čistih lanenih krpa. Beli se pomoću vode i sunca, bez upotrebe hemikalija. Belina papira i postojanost na svetlo su njegove glavne karakteristike.
Najčešće se koriste tri tipa papira:
U modernoj umetnosti umetnik koristi izražajne mogućnosti postupka građenja slike četkicom, sunđerom, na suvoj ili mokroj podlozi, razlivanjem boja, igrom...
Najpoznatiji akvarelisti su Klod Mone, Pjer Renoar, Edgar Dega, Vinsent Van Gog.
Po suncokretima :)
Da, da, po masi i sili koja deluje na suncokrete. :)
Logging in, please wait...
0 archived comments