When | Why |
---|---|
Nov-05-17 | ilustracija |
Znam da ništa ne znam
I ja ću pokušati da vam izložim šta je to što je meni donelo ime i klevetu. Slušajte, dakle! Možda će neki od vas pomisliti da se ja šalim, ali budite uvereni, kazaću vam punu istinu. Ja, građani atinski, nisam ničim drugim do nekakvom mudrošću stekao to ime. Pa kakvom mudrošću?
Mudrošću koja je možda ljudska. Čini se da sam zaista u toj mudrosti mudar. A oni što sam ih malopre pomenuo, možda će biti predstavnici koje veće mudrosti nego što je ljudska, ili ja ne znam da nađem za to pogodniji izraz. Ali ja je ne razumem, a ko to tvrdi, taj laže i govori to da me okleveta. ...
Kao svedoka za svoju mudrost, ako je upšte ima i ako je kakva, navešću vam boga u Delfima. Herefonta valjda znate. To beše i moj prijatelj od mladosti, a bio je prijatelj i većini od vas, i s vama je bio u onom izgnanstvu i s vama se vratio. I poznajete prirodu Herefontovu, njegovu žestoku strast kad bi se na što dao. Pa on, dakle, ode jedared i u Delfe, pa se usudi da zapita proročište ovo - ali kao što rekoh nemojte ljudi udariti u graju - on zapita da li je ko mudriji od mene. Pitija odgovori da niko nije mudriji od mene. ...
... kad sam ja ono čuo, ovako sam umovao: šta zapravo misli bog, i kakvu to zagonetku kazuje? Ta ništa nisam nalazio u sebi po čemu bih znao da sam mudar. Šta on, dakle, upravo misli kad izjavljuje da sam ja najmudriji? Valjda ne laže. To protivreči njegovom biću. I dugo vremena nisam znao šta je upravo smisao njegove izjave i, najzad, posle teškog razmišljanja, latio sam se da ga ovako otprilike ispitam.
Uputih se jednome od onih koji uživaju glas da su mudri da bih tu, ako već igde, pobio proročanstvo i pokazao proročanstvu: evo, ovaj je od mene mudriji, a ti si izjavio da sam ja. Dok sam izbliže posmatrao ovoga čoveka - imena mu ne treba da napominjem, a beše to jedan od državnika koga sam ipitivao i takvo nešto, građani atinski, doživeo - i dok sam se s njim razgovarao, dobio sam utisak da taj čovek, doduše, izgleda mudar mnogim drugim ljudima, a najviše samom sebi, ali da to u stvari nije. Ja sam, potom, pokušavao da mu dokazujem kako on, doduše, misli da je mudar, ali da nije. Tako sam omrzao i njemu i mnogima koji su bili prisutni.
KROZ RAZGOVOR SA ONIMA KOJI VAŽE ZA MUDRE SOKRAT SHVATA DA ONI TO, U STVARI, NISU
Na povratku, razmišljao sam u sebi da sam ja, ipak, mudriji od toga čoveka, jer, kao što se čini, nijedan od nas dvojice ne zna ništa valjano i dobro, ali on misli da zna nešto, a u stvari ne zna, dok ja kao što ne znam, i ne mislim da znam.
Ja sam, čini mi se, bar nešto malo mudriji od njega, i to baš po tome što i ne mislim da znam ono što ne znam.
...
Platon, Odbrana Sokratova, str.
46., 47. i 48.
Added November 05, 2017 at 7:12am
by svetozar jovančić
Title: ilustracija
Logging in, please wait...
0 archived comments